Ona je...
(Ramiza Idrizović)
Ona je sunčev zrak
Koji otapa led sa usana
I grije promrzle prste
Ona je neven, majčina dušica
Bagremov nektar,
Ona je pčela čiji med
Vraća vjeru u ljude.
Ona je vidra vidarica
Oslonac bogaljima koji lutaju
Kroz bespuća i mrak
Ona je njihov putokaz.
Ona se susrela sa svojom Smrti
Iskezila joj je onda lice
Kriknuvši da nebo čuje:
"Iš rugobo!
Jača sam od tebe jer sam živi izvor
I jer ti se ne dam".
Ona je živi izvor
Na ispucaloj usni žednika,
Ona je zvijezda koja je snašla u naše živote
Da nas oslobodi ljepljivih kandži boleština.
Davanjem sebe
Ona raste u svima nama
Kao sunčeva svjetlost
Nad šumama, planinama i livadama.
Ona je nebeska vila
Milost iz praskozorja svijeta
Poslata da nas uči davanju
Da nas uči darivanju koje je otjelotvorenje ljubavi.
Ona je živi izvor istine
Ali ne poriče nikoga sem bolesti i nevolje.
Ona ne umanjuje nikoga
Jer je ONA
Jer je Ramiza
Koja umjeto oreola
U očima nosi
Sva sazvežđa vasione
Koja joj došaptavaju
Jezik svake travke
Pa sve lilvade na koje kroči
Kleknu pred njenim milosrdnim rukama
I duboko joj se poklone
13.07.2015, Igalo